Savremena galerija: Stvarnost u očima audio vizuelnih umetnica

Autor: Jasmina Burčar

Savremena galerija u Subotici, smeštena u Rajhlovu palatu  izgrađenu u secesijskom stilu, direktno podstiče modernog čoveka na kritičko razmišljanje radi transformacije savremenim pristupom umetnosti, putem audio-vizuelnih medija. U tu svrhu Galerija otvara u aprilu i maju 2023. godine dve izložbe “Debeli utorak” i “Posle Antropocena II”.

Izložba “Debeli utorak”, vizuelne umetnice, fotografkinje i snimateljke Aleksandrije Ajduković  je otvorena 21.04.2023.godine. Ova izložba predstavlja prikaz  fotografija i filma kojima autorka eksperimentiše, istražuje i istovremeno dokumentuje svoj rad na terenu.  Svoje interesovanje za popularnu kulturu, modu i savremeno društvo (istraživanje urbane gradske sredine) umetnica zamenjuje interesovanjem za ruralne supkulture i manjiske tradicije zbog ličnog kulturnog šoka izazvanog preseljenjem iz prestonice na periferiju.

Posetioci su imali priliku da vide alternativni, eksperimentalni film, pod nazivom “Debeli utorak”, snimljen lomokino kamerom. Ova kamera ima ručicu sa strane čijim okretanjem nastaju analogni fotogrami. Kao rezultat njihovog spajanja nastaje film koji ima sličnosti sa stop motion-om (tehnikom animacije, kojom se stvara iluzija kretanja objekata koji su statični). Autorka dobija ulogu umetnika etnografa ili vizeuelnog antropologa.

Ovaj film  se bavi tematikom pokladnih svečanosti ili maškara  u tri sela u Srbiji: Starce u Vukovcu, Fašanke u Grebencu i Bele poklade u Lozoviku. Pokladne svečanosti ili maškare su tradicionalne narodne svečanosti  i običaji koji se vezuju za teranje zime, dočekivanje proleća i karakteristične su za ceo region. Ono što im je zajedničko su povorke ljudi sa maskama, kostimima i drugim rekvizitima, koji su veseli i bučni da bi se zima uplašila i otišla. Za ovu priliku muškarci se maskiraju u žene, mladi u stare i obrnuto, itd.  Dualizam koji proizilazi iz maski i kostima je predmet interesovanja umetnice.  Maskiranjem se kratkotrajno brišu granice, menjauju uloge i ruše društvena pravila.

Aleksandrija Ajduković je meštankama Starih Banovaca otkrila principe rada kamere opskure, tako što su  je one pustile u svoje kuće od kojih je ona napravila mračne komore. U zamračenim prostorijama, kroz mali prorez slika spoljašnjosti se projektovala naglavačke. Isti je slučaj kao i kod maskiranja. Spoljašnja stvarnost je preokSvoju zainteresovanost za modu, umetnica je pronašla i u novoj sredini, kod Slovakinja koje žive u Novoj Pazovi i  koje prikazuje na fotografijama. To su žene koje čuvaju tradiciju i  nose slovačku nošnju. Autorka ih opisuje  kao: “samoodržive, ekološki osvešćene, one koje voze bicikl, fit su, nose tradicionalnu nošnju sa floralnim motivima, pripadaju pokretu slow fashion-a.” (Slow fashion predstavlja antitezu rapidnom širenju brze mode). To su žene koje spajaju staro i novo i na svoj  način tradicionalno i moderno.

Aleksandrija nas podstiče da na stvarnost gledamo na novi i drugačiji način, uz prepoznavanje i poštovanje vrednosti drugih članova društva. 

Druga izložba, pod nazivom “Posle Antropocena II”, jedne od prvih akterki u oblasti video umetnosti i ambijentalnih formi u našoj zemlji, Anice Vučetić,  otvorena je  26.05.2023. godine.

Izložba uključuje  8 ambijenata, odnosno instalacija koji su zauzele i transformisale ceo galerijski prostor stvarajući totalnu instalaciju koja  se bavi složenošću problema savremenog sveta, pozivajući posmatrača na odgovorno ponašanje i pronalaženje rešenja.  U fokusu je tema posle Antropocena, geološke epohe koja se manifestuje preko svukupnog delovanja čoveka na biološku raznovrsnost (izumiranje bioloških vrsta, zagađenost, klimatske promene …) Svojim radovima, umetnica podstiče posmatrača na ispitivanja ličnog, psihičkog prostora, jer naša zapitanost za skriveno i onostrano otvara pitanja trajanja, egzistencije i isceliteljske moći umetnosti. Posmatrač ulazeći u prostor zamračene galerije biva izložen audio-vizuelnim elementima putem jarkih boja, kontrasta, zvuka, svetla i tame koji utiču na njegovu percerpciju stvarnosti na jedan izazovan način.  Tako jedno od dela skreće pažnju da nestajanje  vrsta povlači za sobom nestajanje naše vrste. Naglašena je čovekova halapljivost za kreiranjem raja na zemlji koji ugrožava planetu i egzistenciju što bi dovelo do toga da bi svet mogao postati jedna mračna crna šuma. Poslednji ambijent ističe predviđanje da će priroda opstati i bez nas, ako nas ne bude više na ovoj planeti.

Izložba tera posmatrača na preispitvanje i razmišljanje o tome kakav bi svet mogao biti i  izgledati posle nas.

viber-image-2023-06-08-12-38-40-375
viber-image-2023-06-08-12-40-15-490
Inspira-hub
02Grb-Subotice
UNDP